© Nihad Nino Pušija

Ime: Christof Heinrich B.
Materinski jezik: njemački
Jezik bake: mađarski
Zanimanje: građevinski inženjer, u mirovini
Naziv predmeta: pismo moje bake svojoj djeci
Moja priča uz to:

Ovo pismo od 25.3.1922 moja je domovina, jedina čvrsta, nepromjenjiva i pouzdana.
To je mađarsko pismo moje bake svojoj tada maloljetnoj djeci Theresi (*1908) i Georgu, mom ocu (*1910). Kratko vremena prije toga djeca su konvertirala sa židovske vjere na protestantsku. Istovremeno se moj djed (1880-1921) dao krstiti. Moja baka ostala je pri svojoj vjeri. Mnogo godina poslije i ona je konvertirala – 1939. Zašto je to ipak učinila, to pitanje mi ne da mira. Najvjerojatnije ću, polazeći od samoga sebe, empatično-pretpostavljajući moći dati odgovor.
U tom pismu može se saznati o razlozima za konvertiranje. Djeca su to trebala kasnije saznati, kako bi razumjela motive – ali nisu smjela ni zaboraviti tko su njihovi preci, odakle potiču. Ne felejtsetek el soha! (Nikada ne zaboravite!) piše ona, i ukoliko ikada poželite, vratite se vjeri svojih predaka. Sada je to bakino pismo za mene potpora i dužnost. Dok ga ne preuzmu moji sinovi.